hokai | blog, vrijeme | Tuesday, August 14th, 2007
Prošlo je osam mjeseci otkad sam prekinuo bloganje na hrvatskom, ali nemam namjeru prekinuti taj prekid. I dalje nemam namjeru vratiti se pisanju bloga na materinjem jeziku. Štoviše, kako vrijeme protječe, kao da su izgledi za to sve manji.
Moja nova osobna domena je hokai.info, gdje će se preseliti oba bloga, onaj engleski na http://hokai.info/blogger.html te ovaj hrvatski na http://hokai.info/blog
…što se svakodnevnog bloganja tiče. Kao što sam najavio prije mjesec dana, prekidam ustrajno bloganje na hrvatskom. Naravno, nastavljam mudrijanje na engleskom, uglavnom u gostima na 5-6 adresa, što me silno veseli… Imam još par članaka na hrvatskom koje ću uploadati čim budu dovršeni (da se ne ukisele). Ovaj će se blog povremeno dopuniti kad nešto stavim od drugih autora, to jest kad budem trebao nešto objaviti ili najaviti. Ako vas to zanima, upotrijebite “feed” adresu ili lokalni RSS. Svim čitateljima, svako dobro!
“Bezuvjetna ljubav nema nikakve vrijednosti ako vas zanima evolucija svijesti. Znam da je ovaj ideal vrlo popularan na postmodernom duhovnom tržištu. Ali promislimo nakratko što ta fraza zapravo znači. Bezuvjetna ljubav znači ‘Voljet ću vas apsolutno i zauvijek, bez obzira što činite i bez obzira što ste ikada učinili - bez obzira da liste najveći svetac ili najgori griješnik kojeg je svemir ikada proizveo.’ To je ljubav bez ikakvih uvjeta. No čemu takva ljubav? Jedini pojedinac koji želi ili ima potrebu biti voljen bezuvjetno je griješnik koji nema apsolutno nikakvu namjeru da se pokaje! Pojedinac koji se doista namjerava promijeniti i preobraziti ne treba niti želi ljubav bez uvjeta. Ako ste se prestali igrati i napokon odlučili sebe i dragocjeni život koji živite uzeti za ozbiljno iz pravih razloga, onda preuzimate odgovornost za evoluciju svijesti na najdubljoj i najvišoj razini. Uložit ćete herojski napor u njegovanju snageduše, koja je sposobnost za integritet, prozirnost i najvažnije - autentičnost. Budući da nastojite evoluirati moralno, nemate potrebu za time da vas netko bezuvjetno voli. Zapravo, probuđeni ste u ljubav koja je vrlo uvjetna, ljubav koja zahtijeva i traži sve od svakog od nas. Žeilte li da svemir evoluira kroz vas, zadnje što vam treba je ljubav bez uvjeta.”
“Psihoterapiju sada preporučaju rimokatolički, židovski i budhistički učitelji za pojedine redovnike i laike jer samosvijest koju ona pruža olakšava razvoj pomnosti i samooslobađanja što ih kontemplativna molitva i meditacija nastoje unaprijediti; isto tako u drugom smjeru, mnogi psihoterapeuti sada savjetuju svojim klijentima da prakticiraju meditaciju tako da razviju veći stupanj neprianjanja spram vlastitih emocija, poriva i misli. Discipline koje su izdržale provjeru vremena tipično imaju taj sinergijski učinak, pa proizvode nekoliko poželjnih učinaka odjednom, jer sve su naše sposobnosti povezane i stoga uvjetovane, nabolje ili nagore, značajnim promjenama u bilo kojem dijelu našeg tijela ili uma. Djelotvornost prakse, drugim riječima, izniče iz temeljnog jedinstva ljudske prirode i njezinih emergentnih odlika.”
“Kad vas nešto plaši, trebate uspostaviti odnos sa strahom, istražiti zašto ste uplašeni, i razviti neki osjećaj pouzdanja. Doista možete pogledati u strah. Onda strah prestaje biti premoćna situacija koja će vas poraziti. Strahom se može ovladati. Možete biti slobodni od straha ako shvatite da strah nije čudovište. Možete zagaziti na strah i na taj način ostvariti neustrašivost. Ali to zahtijeva da se, kad vidite strah, nasmiješite.”
Ne, neću pisati o iluziji vremena (jer vrijeme, kako god uzmeš, doista nije iluzija), niti ću pisati o vrstama vremena (objektivno, subjektivno i nedvojno), niti o prolaznosti kao takvoj… Jednostavna je činjenica da vremena ima malo. Štogod da smatramo vrijednim svojega vremena, imamo ga malo, a svakim danom ga je manje. Svaki dan kad prođe, imamo jedan dan manje. Svaki dan kad se probudimo, imamo jedan dan više. Ali okrenemo se oko sebe i - jedan dan manje. Ljudi mahom žive u uvjerenje da ne stignu živjeti, da ne stignu raditi ono zbog čega oni vjeruju da ima smisla živjeti. Ljudi, drugim riječima, mahom žive u krizi smisla i svrhe, lišeni temeljnog oslonca bez kojeg život nije ništa drugo doli sporo i neprimjetno umiranje. Što se zapravo događa? (more…)